Svetiljke
Praznici su se primakli. I prilika da zasvetle jelke. Naša je posve drugačija. Jedinstvena.
Naše svetiljke su NAŠI UČENICI – jer to je svetlost koja izvire iz njihove lepote, mladosti, dragosti.
Da, oni sijaju svojim licima i ličnostima. Izražavaju to na različite načine i svakoga dana otkrivamo iskre njihovog sjaja. Potrebno je samo prići im lagano i pažljivo, uvideti šta nam poručuju i uspostaviti odnos. Zainteresovano pratiti šta im je potrebno.
Uspostavili smo običaj da se kroz tekstove baš ovde bavimo onim što je njima važno i tako su se nizali tekstovi o njima u prošlom polugodištu, a kada je godina istekla, obećali smo nastavak.
Ovo je taj momenat – na nov način. Sada, u božićno-novogodišnjem duhu, predstavićemo neke od naših učenika prvog razreda.
Ovaj tekst je njihovo božićno drvo, počnimo o njima:
Stignu s jeseni i dok jezde školskim hodnicima traže mesto da se „usidre“. A kada se adaptiraju i osete poverenje i sigurnost, počinju da otkrivaju svoje sportove, hobije… i poduhvate koji su zadivljujući. Tu nalazimo neizmernu lepotu susreta sa njima – tu vidimo njihov sjaj!
U JEDNOM TEKSTU nije umesno poređati sve učenike, zato ćemo ovoga puta pomenuti neke od onih koji su nam dozvolili da ponosno predstavimo kakve divne tragove ostavljaju.
Budući da je danas bavljenje sportom izuzetno važno, za primer nekoga ko je odabrao onaj koji voli i u kojem istrajava je naš Luka Tešić koji sa velikim žarom govori o svojim treninzima kik-boksa. Očigledno je zadovoljstvu koje time pričinjava sebi, ali i svom okruženju uz poruku koliko je vredno i lepo imati svoj put, prepoznati sebe u nečemu što je više od rekreacije i relaksacije. Uz to, radujemo se kada prepoznamo brigu za sebe na konstruktivan način.
Na sledećoj grani naše jelke upoznajmo se sa divnim pesničkim bićem: Nemanja Ivanović kao neko ko stvara poeziju. Govori kroz nju i kaže da mu pomaže da sebe oseti i odredi. Odabrali smo deo jedne od pesama:
U oblacima daleko
letim sam i čekam
kad će doći dan .Da sa kišom na
zemlju siđem ,
i oped tebi priđem.
Potom, nešto zaista neuobičajeno: Mirko Apt, energičan mladić koji sa posebnom ljubavlju prikuplja i pravi zvučnike – može se reći da je svojevrstan inovator. U svojoj sobi čuva pozamašnu kolekciju zvučnika o kojoj priča sa oduševljenjem. Interesovanje koje raste do posvećenosti u onome što je prijatno – to nam Mirko pokazuje.
Nadalje: imati u školi Milicu Kašiković znači dodirnuti neprevodivu lepotu brižnosti: devojka iz koje izvire empatičnost, opredeljena da bude i postoji za druge… neprocenjivo! Kada sebe zamišlja, Milica je u avionu. Kada posmatra oblake, to je sa pogledom koji traži avione…
Saznanje o tome kako koliko naši mladi misle o drugima je posebnost koja se ne pominje često, a ne smemo zaboraviti da su oni i to! Odnos prema svom okruženju, oni pokazuju i kroz brigu o životinjama. Sreli smo, među učenicima i Ninu Vukadinović koja nam je otkrila kako sa drugaricom spasava napuštene pse u Inđiji.
Kada se osvrnemo na sve njih, pitam se koliko još lepote možemo podneti?
Treba samo da negujemo naše svetiljke, rastemo sa njima i podstaknemo ih da sijaju.
Uz dobre želje za Božić i Novu godinu pozdravljamo se za ovo polugodište!
Psiholog Jovana Jocić