„Rastao sam pored Dunava“
Upoznajemo se sa Markom, učenikom II razreda opredeljenog za vazdušni saobraćaj, ali ne samo za to. Marka od najranijeg uzrasta određuje i muzika. Bio je četvorogodišnjak kada je, kako kaže, počeo da „švrlja“ po klavijaturi. Priseća se da je muzika još tada imala umirujujuće dejstvo na njega. Usledilo je i formalno muzičko obrazovanje u nižoj muzičkoj školi „Isidor Bajić“ u Novom Sadu.
Svoj talenat Marko je nastavio da neguje kada se pre 4 godine priključio sekciji tamburaške muzike u KUD-u „Vila“. Održao je brojne nastupe sa orkestrom, a radosno najavljuje i pripreme za odlazak u Pariz. Ponosno dodajemo da ga očekujemo na „Tamburica festu“ u Novom Sadu i obećavamo podršku iz publike.
Iako uglavnom svira starogradsku muziku, naš mladi muzičar naglašava da je rock njegov izbor i spremno govori o muzici „danas“ koja je, po njegovom mišljenju, izgubila na kvalitetu u odnosu na muziku ’70-tih godina prošlog veka.
Marko potiče iz porodice u kojoj vlada interesovanje za muziku , tako da i on „taktira“ u ritmu koji vlada u kući.
Ovaj mladić ostavlja utisak skromne osobe, otvorenog duha, veoma društven. Slušajući Marka, rekli bismo da je potvrđena Aristotelova sentenca: „Muzika ima moć da oblikuje karakter“.

Među profesorima je usaglašen stav da je Marko „svestran, pažljiv, zainteresovan i efikasan u radu“.
Markov afinitet ka muzici prepoznali su i drugovi iz odeljenja. Stefan kaže da Marko uživa u tome što radi, a pored toga je i zabavan i duhovit.
Verujemo da za Marka početno slovo njegovog imena ima i asocijaciju na magiju muzike toliko značajne u njegovom životu.
* tamburaški naslov zbog muzike koju Marko svira i Karlovaca, mesta njegovog odrastanja
Marko, vredimo, jer Te imamo!
Autor teksta: Jovana Jocić