„Rastao sam pored Dunava“

Upoznajemo se sa Markom, učenikom II razreda opredeljenog za vazdušni saobraćaj, ali ne samo za to. Marka od najranijeg uzrasta određuje i muzika. Bio je četvorogodišnjak kada je, kako kaže, počeo da „švrlja“ po klavijaturi.  Priseća se da je muzika još tada imala umirujujuće  dejstvo na njega. Usledilo je i formalno muzičko obrazovanje u nižoj muzičkoj  školi „Isidor Bajić“ u Novom Sadu.

Svoj talenat Marko je nastavio da neguje kada se pre 4 godine priključio sekciji tamburaške muzike u KUD-u „Vila“.  Održao je brojne nastupe sa orkestrom, a radosno najavljuje i pripreme za odlazak u Pariz. Ponosno dodajemo da ga očekujemo na „Tamburica festu“ u Novom Sadu i obećavamo podršku iz publike.

Iako uglavnom svira starogradsku muziku, naš mladi muzičar naglašava da je rock njegov izbor i spremno govori o muzici „danas“  koja je, po njegovom mišljenju, izgubila na kvalitetu u odnosu na muziku  ’70-tih godina prošlog veka.

Marko potiče iz porodice u kojoj vlada interesovanje za muziku , tako da i on „taktira“ u ritmu koji vlada u kući.

Ovaj mladić ostavlja utisak skromne osobe, otvorenog duha, veoma društven. Slušajući Marka, rekli bismo da je potvrđena Aristotelova sentenca: „Muzika ima moć da oblikuje karakter“.

Među profesorima je usaglašen stav da je Marko „svestran, pažljiv, zainteresovan i efikasan u radu“.

Markov afinitet ka muzici prepoznali su i drugovi iz odeljenja. Stefan kaže da Marko uživa u tome što radi, a pored toga je i zabavan i duhovit.

Verujemo da za Marka početno slovo njegovog imena ima i asocijaciju na magiju muzike toliko značajne u njegovom životu.

* tamburaški naslov zbog muzike koju Marko svira i Karlovaca, mesta njegovog odrastanja

Marko, vredimo, jer Te imamo!

Autor teksta: Jovana Jocić