Po pitanju karona i zapete

Davno sam uočio da mnoge televizijske kuće, u toku emitovanja pojedinih emisija, u dnu slike emituju kratke vesti i reklame, s desna na levo, u prostoru koji liči na usku traku. Ali tek nedavno sam naučio da se ova traka zove kajron. Sad, eto, znam kako se zovu „slova što trče u dnu ekrana“ zajedno sa mnogobrojnim i raznovrsnim greškama. Toliko po pitanju kajrona!

„Ne, ne, ne valјa!“ Nepravilno je upotreblјen predlog po. U srpskom jeziku se ne može napisati (ni reći):

po pitanju, po prvoj tački dnevnog reda

i slično, nego je pravilno:

u vezi sa pitanjem, u vezi sa prvom tačkom dnevnog reda“

pa sve tako do poslednje (tačke dnevnog reda).

A ja sam, u toku emitovanja vesti jedne televizije koja se vidi (i čita, u ovom slučaju) u celoj zemlјi, pročitao ovakvu rečenicu:

„MINISTRI IZ ZEMALjA REGIONA SLOŽILI SU SE DA JE

POTREBNA INTENZIVNA SARADNјA PO PITANјU IZBEGLICA.“

Baš ovako: sve velikim slovima (verzalom) što je sasvim u redu, ali je nepravilna predloška konstrukcija po pitanju.

Na drugoj televiziji, koja takođe nije lokalna, nedavno pročitam ovu strašnu rečenicu:

„Radi uspeha u evropskoj ligi grad Beograd će K. K. Partizan uplatiti 20 miliona dinara.“

Šta je tu strašno? Odgovor sledi nešto kasnije; prvo o onome što su greške ali, ipak, nije strašno:

Nije trebalo napisati grad Beograd, dovolјno je samo Beograd ali, kad je već napisano kako je napisano (a preuzeto iz jezika zvaničnih institucija) onda je službeno Grad trebalo napisati velikim slovom. U Beogradu postoji više opština koje su, politički i administrativno, objedinjene u zajednicu koja se, takođe politički i administrativno, zove Grad Beograd.

Drugo: K. K. (verzalna zamenica za Košarkaški klub – piše se bez tačaka, kao što se bez tačaka pišu i sve ostale verzalne zamenice još od vremena FNRJ, preko SFRJ i SRJ do RS. Tako se pišu i skraćeni nazivi raznih firmi, društava, kompanija i sl. Mada, i ovo nesrećno K. K. je višak jer je dovolјno bilo samo „Partizanu“ (sa nastavkom –u za padež da bi se znalo ko će kome da uplati ove milione), naročito posle pobede nad „Makabijem“ (ne KK „Juda Makabi“).

Ovo su greške i to nije dobro, ali nije ni strašno. Strašan je početak ove vesti – umesto zbog napisano je radi. Predlog radi upotreblјava se za izricanje nekog cilјa ili namere, dok se predlog zbog upotreblјava za uzrok. I sad, pošto su uzrok i namera pomešani, šta nam se ovom vešću saopštava? Da li ovo:

„Partizanu“ će se dati 20 miliona s namerom da ih on iskoristi za pobedu u završnici takmičenja?

A kako da ih iskoristi? Da potplati sudije? Da potplati protivničke igrače pa da oni namerno promašuju koš?

Da plati navijačima put u Pariz radi (ne zbog) što glasnijeg navijanja?

Odgovor na sva pitanja može da glasi: Da.

Ne bismo bili iznenađeni. Koliko puta smo već čuli da se takve stvari rade! Eto, ova je greška strašna zato što menja smisao cele rečenice pa, umesto da saznamo da je neko nagrađen, nama se saopštava da je neko, kako bi u jednom sportskom takmičenju pobedio, spreman na nemoralne i kriminalne postupke i, čak i to, da je Grad Beograd (institucija) spreman da mu u tome zdušno pomogne.

Ima li smisla, kad smo već kod košarke i televizije (obema su potrebni gledaoci) da navedem još jednu vest koja je nedavno ispisana u dnu ekrana dok je emitovana najgledanija informativna emisija?

Ma, evo je:

„(…) izjavila je da neizabrane sudije i zamenici javnih tužioca imaju pravo žalbe.“

Šta ovde ne valјa?

Greška je u reči tužilac – genitiv možine ne glasi tužioca, nego tužilaca. Ko je to zaboravio neka se podseti prelaska L u O. Tu je i veza sa košarkom i televizijom: nepravilno je (u genitivu množine) gledaoca već je pravilno gledalaca. Prema tome – nema te emisije ili tog prenosa koji je posmatralo „blizu dva milona gledaoca“ (obavezno) širom Srbije.

A kad smo već kod velikih brojeva, molim vas da pročitate i ovo:

„Tokom proteklog vikenda, film „Avatar“ Džejmsa Kamerona je premašio cifru od 300.000 gledalaca u Srbiji.“

Kao što vidite, sada je ispravno napisano gledalaca. Ono što ne valјa, to je nedostatak zapeta tamo gde su potrebne, pogrešno mesto skraćenog (enklitičkog) oblika pomoćnog glagola i, ono na šta posebno hoću da upozorim, pogrešna upotreba reči cifra. Cifra je isto što i brojka – a brojka nije isto što i broj!

Cifre ili brojke su od 0 do 9.

300.000 je broj koji sadrži šest brojki (cifara).

Eto nas tako, preko malopre izostavlјenih zapeta, kod pravopisa. (Nešto je o pravopisnim greškama već napisano u vezi sa  Beogradom i verzalnim zamenicama.) Najčešće greške vezane su za pisanje zapete i pisanje brojeva. Verovatno bi se moglo govoriti i o pisanju velikog slova da se mnoge televizije nisu odlučile da sve pišu velikim slovima što, naravno, nije greška. Evo, prepisujem sa kajrona:

„U Srbiji za sada bez komentara“

„Ministar ekonomije i regionalnog razvoja Mlađan Dinkić

potpisao je sa austrijskim ministrom privrede Rajnholdom Mitelrenerom memorandum (…)“

„U Sarajevu je na osnovu poternice Interpola uhapšen (…)“

Sami dodajte zapete tamo gde su neophodne! Ako ne znate – pravopis u šake!

„(…) sa 11. golova do sada postao najbolјi strelac (…)“

„ Ovo je 9 godina po redu kako ekonomisti na Kopaoniku upozoravaju (…)“

„Početak Festivala zakazan je za 04.05. 2010. godine.“

U poslednjem primeru su, istina, stavlјene tačke da bi se označili redni brojevi ali ko još, pobogu, čita (i govori) ovako: nula prvi, nula drugi, nula treći, nula četvrti itd? Pisanje rednih brojeva, datuma i godišnjica (pa još sa crticom i nastavkom: 20-ta godišnjica i sl.) stalni je izvor pravopisnih grešaka u svim medijima. Hajde, recimo, da su ove greške oprostive. Ljudi žure, lјudi su nervozni – dešava se. Ono što je neoprostivo ostavlјeno je za kraj:

„Predsednica Skupštine, gospodja Slavica Djukić-Dejanović izjavila je (…)“

Ostavimo sad to što je ispred apozicije stavlјena zapeta, a iza nije – to ćemo nekako progutati, dogovorili smo se. Pogledajmo, zaboga, slova! Latiničko slovo đ (đ) ne može se pisati kao dvoznak: dj (dj)!

Najveći broj televizija, iz čijih su kajrona uzeti primeri, koristi latiničko pismo.

Neka.

Možda im se čini da je to nekako urbano, evropski, kosmopolitski.

U redu.

Ali, neka nauče bar tih 30 latiničkih slova, ako već neće pravopis. To će biti značajan napredak.