Maturantima u spomenicu
Vi odlazite…
Napuštate hodnik svoje škole.
Ali ne i sve što je vredelo.. sve ono čime ste obeležili sebe proteklih godina..
Kao i nas!
Zato, hvala vam za radost i dobrotu.
Hvala vam za sva učenja!
Lepo je bilo rasti uz vas!
Sve što vam želimo reći očitava se u Kiplingovim redovima:
Ako možeš da sačuvaš razum kad ga oko tebe
Gube i osuđuju te;
Ako možeš da sačuvaš veru u sebe kad sumnjaju u tebe,
Ili da budeš žrtva laži a da sam ne upadneš u laž,
Ili da te mrze, a da sam ne daš maha mržnji;
Ako možeš da sanjaš, a da tvoji snovi ne vladaju tobom,
Ako možeš da misliš, a da ti tvoje misli ne budu (sebi) cilj
Ako možeš da pogledaš u oči Pobedi ili Porazu
Ako možeš da sabereš sve što imaš
I jednim zamahom staviš sve na kocku,
Izgubiš, i ponovo počneš da stičeš
I nikad, ni jednom reči ne pomeneš svoj gubitak;
Ako si u stanju da prisiliš svoje srce, živce, žile
Da te služe još dugo, iako su te već odavno izdali
I da tako istraješ u mestu, kad u tebi nema ničega više
Do volje koja im govori: Istraj!
Ako možeš da se pomešaš sa gomilom a da sačuvaš svoju čast;
Ili da opštiš sa kraljevima i da ostaneš skroman;
Ako te najzad niko, ni prijatelj ni neprijatelj ne može da uvredi;
Tada je ceo svet tvoj i sve što je u njemu,
I što je mnogo više, tada ćeš biti veliki Čovek, sine moj.
psiholo Jovana Jocić
U ime „Srednje stručne škole u Novom Sadu“